|
|
| < | studeni, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...Sedam godina živio sam danju i noću samo sa jednom mišlju u glavi - sa njom! Da je postajao ijedan krščanin toliko vijeran svome Bogu, svi bismo danas bili Isusi Kristi...
HENRY MILLER - RAKOVA OBRATNICA
...Da, sada gledam kroz tvoje oći, ti si nišan na licu moga anđela. Oprosti što odlazim, ja nikada ne ostajem...
SOREN KIERKEGAARD - DNEVNIK ZAVODNIKA
...Nijedan luđak nije lud, ako čovjek prihvati njegovu logiku...
G.G.MARQUEZ - O LJUBAVI I DRUGIM NEČASTIM SILAMA
...Remember where you come from, where you are going, and why you crated the mess you got yourself into in the first place...
RICHARD BACH
Prezivjela sam prekid...
Nisam ga samo prezivjela, ostavila sam ga iza sebe, krenula sam dalje i uzivam u zivotu... Ovo ljeto mi je otvorilo oci...
Mogu sada pricati o ful dubokoumnim i produhovljenim trenucima koji su mi se urezali u pamcenje, ali mi se neda oko toga stvarati cijelu filozofiju! Tu nema filozofije, sve je CRNO - BIJELO!
Prodjes nesto sto te slomi - prezivis - ojacas - krenes dalje!
Jesam li krenula dalje?
JESAM!!! :D
Okruzena sam ljudima koji me vole i koje ja volim, pokrenula sam se na fakultetu, shvatila sam neke "zivotne mudrosti" o kojima svi sapucu... Cak sam se i zaljubila...
Kao djevojcica se osjecam, smjeskam se cijele dane, leptirice imam, za svaku se poruku nadam da je njegova (uglavnom ih vecina bude njegovih), zbunim se dok razgovaramo, uglavnom i zacrvenim...
Ono sto mi je najbitnije, pred njime sam ja ja, nije osoba koja u meni vidi nekog tko bi ja jednom mogla postati, ne pati na sitnice, razgovara samnom, pamti kad mu nesto kazem...
Kako sam ja zavrsila sa takvim deckom? Iskreno? Nemam pojma! Uvijek bi zavrsavala sa budalama koje varaju, iskoriste i odu, koji ne obracaju nikakvu pozornost na mene... Ugl, ja sam magnet za gadove... Cijeli zivot sam bila, i kad sam pocela dizati ruke od nade da postoji i neki dobar decko za mene - ETO GA! Tu je i stvarno je tu!
I nema mi vise sladjeg nego stisnuti se pored njega... Zivot zaista moze biti lijep... :)
Eto, napokon malo odmaram i ja...
Ne ucim trenutno! Odmaram!
Treba lih uciti, znam... Ali onako u godinu dana si mogu uzeti jedan mjesec odmora...
Bar sam si ja tako odlucila....
Kupam se...
Idem unaokolo...
Nema me!
UZIVAM!
Nisam pisala, ne znam zasto...
Nisam ni zivjela, ne znam zasto...
Zbog njega...
Zbog njega sam napustila sva svoja vjerovanja, cijeli moj zivot koji je postajao i prije njega... Koji postoji i sada nakon njega... Sa nekim sitnicama izgubljenim...
Nismo bili skupa malo... Bili smo nekoliko godina...
Bila sam sve ono sto je htio... I bas me zato i zbog toga varao sve te godine...
Sad je najteze bilo vratiti se u zivot...
Vratiti se starim navikama, vratiti se starim ljudima koji su isparili iz mog zivota zbog neke moje djetinje pogreske...
Zasto?
ZBOG NJEGA...
Srusio me totalno...
Sve sto smo "gradili" je nestalo...
Ustvari, nije on gradio - ja sam gradila... Njemu je ovaj odlazak bio bjeg od svega... "Boji se ozbiljne veze"... Bojao se toga da se preda sa srcem i sa glavom... Bojao se toga da bude covjek i da voli...
A koji je sljedeci korak?
Ispucati ovdje sve osjecaje...
Koje mozda nitko nece niti procitati...
Koji ce mozda ostati ovdje zaboravljeni...
Bolje, kazu ljudi da je lakse kada izbacis sve iz sebe...
Vidjeti cemo!
Otvorila sam ovaj Blog-editor (ili kako vec) i skroz nadobudno uhvatila tipkovnicu u ruke i onda je nastao BLOK AUT... Od svih silnih tema koje su mi prosle kroz glavu sada nema niti jedne o kojoj bi mogla napisati neki post koji ce se moc procitati...
Dali da vam kazem kako sam sinoc izgubila zivce i napala curu? Dali da vam kazem kako je to bilo radi mog dragog - najdrazeg? Dali da vam i pojasnim kako je to jedna od lokalnih kurva? (primjetite da ispred i iza rijeci kurva nema navodnika - daklem ne karikiram, ta je djevojka zaista kurva)
Pa se usput mogu i pokusati opravdati...
E pa necu!
Zalim sto je nisam udarila... Ne toliko zbog toga sto me natjerala da izgubim zivce bacajuci se oko mog dragog - najdrazeg, koliko zbog toga sto joj nisam zaljepila jendu samarcinu kada mi se onako prepotentno unjela u lice sa svojim ima-li-problema-curo stavom...
Zalim sto me moj dragi ODNIO od nje...
Ali mi nije zao sto radi u kaficu mog prijatelja jer ce sada patiti na svom radnom mjestu...
Biti cu i ja zlocesta malo!
VEC MI JE PUN KURAC LJUDI KOJI NAPRAVE SRANJE I NE SNOSE POSLJEDICE ZA SVOJA DJELA...
Za svoj ispad, ja, snosim posljedice jos od sinoc od strane mog dragog...
Ja sam si time dovela vezu u krizu...
Ali ljepo sam ju nedavno upozorila da se ne zajebava jer ako druge djevojke nece nista poduzeti - ja ocu! Boli me kurac za njihova muska hranjenja ega - neka ga jos jednom onako zagrli i neka on jos jednom to dopusti...
Rat na mom otoku nece u tom slucaju ni pocet...
Jer ce moj otok postati poput Atlantide...
20 tisuca milja pod morem...
Sva sam se pogubila po ovim obavezama i svim vragovima...
Trebala bi uciti i izaci na ispit 09.02, pa opet gledam da cu taj vikend biti na neizostavnoj festo mog rodnog dana... Mislim, nemogu ljudi bez mene to proslaviti (citaj najesti se i u najboljem slucaju napiti)... Tako da mislim, onda na slavno Valentinovo imam pir na koji moram ici... Pa neznam, moram vidjeti kada ima sljedeci rok...
NE - ne trazim sama sebi razlog da odgodim ispit nego je to ZBIIILJA tezak ispit i jako jako opsezan... ZNAM da sam se trebala na vrijeme brinuti i poceti uciti ali bilo mi je tako ljepo za promjenu malo uzivati... 
Ali uzivam malo... Ponovo!
Bjah sa djevojkama vani i bilo mi je bas opustajuce... Nas 5, razlika izmedju najmladje i najstarije je 19 godina, a opet tako dobro uhodane da je to iznenadjujuce...
Perspektivno smo kod Ma. popile jeger fani nekolicinu a onda se vani razbacale na plesnim podijima i opustosile sankove... Nismo se napile, sto je pozitivna strana, bile smo relativno trijezne kada smo se uputile doma znajuci da neke danas rade, a i mi koje danas ne radimo - idemo veceras dalje u djir...
(Nije bilo nekih komada, ako vas zanima)
VECERAS POCINJU MASKARE...
To mi je mozda jedina stvar koju vucem iz djetinjstva i koja me i dalje opusta i uveseljava... Nema mi do subotnje veceri u domu (tu jednom u Rijeci) zaplesati sa frendovima... Opustiti se... I naivno svake se godine sa njima zajebavati kako ca i ja sa njima u zvoncare (a istina je da ono zvono vrazje njihovo jedva dignem sa poda a kamo-li da ga nosam)...
Neznam, ali evo ide moje doba godine... 
Da ... Ponovo malo kasnim i ponovo nije moja krivica!
Ali odsada mislim da nebi trebalo biti nekih duzis izostanaka sa Bloga...
Pa da vam sa malim zakasnjenjem pozelim sve najbolje u Novoj 2009.-oj godini i da vam zazelim da vam se sve zelje ostvare! Ako netko pise onaj popis sa odlukama za Novu Godinu neka uspije obaviti sve sto si je odredio...
Ja sam se sa tim popisom pozdravila jos davnih godina... Zasto? Jer nikada nebi stavila na njega one stvari koje JA ZBILJA ZBILJA ZELIM napraviti, nego one koje mislim da bih trebala napraviti... Onda to izgleda jako dosadno... I onda naravno nista od toga ne napravim!
Da ga sada sastavim izgledao bi otprilike ovako:
- NE prestati pusiti
- Zbilja otici na Kretu 01.10.2009
- Posjetiti DUBLIN (Uh, san snova)
- Posalti jednu osobu u rodno mjesto
...
Ima toga jos... Al sada bi postala neugodna sama sebi jer me neke odvratno-pokvareno-zloceste osobe jako jako ljute. Pa da si sprijecim zivciranje, bolje stati na vrijeme... Ako se sjetim jos koje dobre odluke dopisati cu u tekstu...
Inache, nisam skijala ove godine. Nisam mogla...
Nisam se bas zabavila za docek Nove. Nisam mogla...
Tako da se uz moje novogodisnje zelje pridruzuje jos jedna - zelim svima puno zdravlja!
Idem sada!
Ne, neidem nista raditi... Idem se izlezavati...
Trebalo bi pocet uciti... 
Daklem, nisam zatvorila blog... nije mi to niti palo napamet...
Bijah hospitalizirana... Hitno!
Tako da nisam stigla napisati neki postic o tome da me nece biti...
Inace, od sutra sam opet in d hospital tako da cu vam se moci javiti tek tamo iza Nove godine...
Nekoliko dana sto sam izasla lutam po Rijeci... Obozavam ovo doba godine...
Kada prodjem Korzom i potrosim apsolutno sve pare na nekakve gluposti sto se po onim standovima prodaju... 
A onda me najmiliji gleda pogledom "ti-nisi-bas-sasvim-svoja" dok sva ponosna marsiram po sobi u svojim novim plisanim zelenim carapama... na roze srceke... 
Bas obozavam ovo vrijeme...
I moje nove plisane carape zelene boje sa rozim srcekima...
Jao, skoro me uhvatila depresija... Tek sam se opet vratila na blog i nemam nista za pisati... Ali eto danas sam bila doma po kuci korisna malo... Uh da, hvataju me takvi trenuci...
I tako ja po sobi muljam da ispade kako sam spremala i bila vrijedna... Mozda i dobijem kakvu nagradu kad se dragi-najdrazi vrati sa utakmice (kamo god da je danas bila, prestala sam pratiti otkad ne idem na tekme vise - uozbiljila se djevojka)...
Pospremim robu, sobu slickam... Kuhinju rijesim... Dnevnu sobu... I doslo vrijeme za posisati i oprati pod... Dosta sam soka dozivjela nalazeci NJEGOVE CARAPE po cijelom stanu... Al to je nevjerojatno gdje ih sve mogu naci! (ne zelim ulaziti ponovo u pitanje ZAR JE TAKO JEBENO TESKO CARAPE BACITI U KUPAONU NA PRANJE?) Danas sam imala srece nasla sam ih samo pored cipela i pod radijatorom...
Uzmem ja tako usisavach, krenem i rjesim nekoliko soba te stizem do sobe nashe, jelte, spavache... I usisavachem izvuchem jebenu charapu od ispod kreveta - shto nebi bilo tako shokantno vech logichno da nam krevet nije samo 30 mm od poda... Ja sam sjela na pod i nisam mogla vjerovati da je uspijela i tamo zavrshiti... Iz chiste radoznalosti sam ju pochela gurati ispod kreveta da vidim dali je fizichki moguche... I nije bilo! OTKUDA TA CHARAPA ISPOD KREVETA?
Kada smo tek pocheli zhivjeti skupa i kada se prvi put vratio sa moto skupa bila sam shokirana jer su u torbi bile bokserice koje nisu njegove, charape kakve nema (kupujemo uvijek iste poshto charape misteriozno nestaju, da se mogu spariti onih 3 -4 od 20 kupljenih), ruchik za more koji nije nash... E pa onda je krenula vrucha linija izmedju nas djevojaka od njih ekipe koja je bila na tom skupu... Telefoni su se uzharili...
Ja: "Hej reci!?!"
Ona 1: "Chuj Zhira, imam shlape koje nisu njegove. Fale mi bokserice... Zelene..."
Ja: "Oh shlape nisu nashe al imam dotichen bokserice!"
Ja: "Hej jel iam ruchnik za more na tarzana... Fali majca kluba. Velichina XL"
Ona 2: "Moj je ruchnik. Nije majca kod mene ali mi fale shlape za more."
Ja: "Shlape su ti kod One 1!"
Ona 3:"Hej imam majcu kluba vishka... Fale me tamne traperice"
Ja: "Moja je majca! I traperice su kod mene!"
Onda krene zhenska kava i izmjena robe medju nama... Neznam dal treba spomenuti da niti jedan od njih nije pogledao shta stavlja u torbu... Je ovom nije pasala velichina majce kluba koju je spremio... Ovaj nije mogao shlape za more koje je donio doma staviti na pola noge koliko su male, a onaj koji je uzeo ruchnik za more na Tarzana uopche nije imao kupache...
Oni na to niti ne primjete... Po njimu su donjeli doma sve ono shto je njihovo...
Al i dalje je misterij kamo nestaju charape?
I hocu li dobiti nagradu za spremanje?
Znate ono kad sjedis sa frendicama i onda cujes od jedne koja je u braku (i nije u bas sretnom braku) recenicu tipa: "Da, zvao ga je shef a on je bio sa frendom vani i mob mu j eostao doma! Poshto ga je shef trebao hitno, htijela sam ga nazvati na frendov mobitel. Dok sam trazhila u imeniku broj od tog frenda nashla sam na neko zhensko ime koje mi nije dalo mira... I tako je pocheo rat na mom otoku..."
Nikada nisam dechku kopala po mobitelu... Al doslovno bash nikada! Derala sam se na frendice koje su to radile u svoje vrijeme... Nikada nisam shvachala chemu takav chin da sebe spustis na razinu mrava nekog pred njegovim ochima!
Ali eto spletom okolnosti se desilo da sam i ja neki dan zavirila u to malo chudo elektronike... I TAKO JE POCHEO RAT NA MOM OTOKU!
Neznam dali se sada grizem zbog toga sto sam pogledala chisto jer sam naisla na neshto shto mi se ne svidja! Neznam dali cu sada promisliti o onom stavu "Shto ne zna ne mozhe ga/ju boljeti"...
Neznam shto je to meni trebalo i neznam kako chu ja sada to prozhivjeti... Niti rjeshiti jer od njegove strane nema neke pomochi...
Ovo je strashno...
Nevolim ratove na nicijem otoku a kamo li na mom...
Dopustite mi molim vas (Vas shachicu koja me chita), da se ovoga puta ponovim! Znam da nema vise smisla od zaljenja na nashe zdravstvo, ali brijem da chu se ja bolje osjechati ako se malchice ispraznim... 
Naime, jutros sam u 9:00 h bila naruchena kod doktora... Specijaliste jednog chak... Uz napomenu sestre koja me naruchivala - NI SLUCHAJNO NE KASNI! To bi name bilo strasno i zaustavila bi red ne... Sve ide kao po loju...
Prvo sam se susrela sa cijelom kolonom ljudi, koji zivchane (znam ja da je tu veze imao ovaj nash novi zakon o nepushenju), znoje se, ispushtaju uzdahe u ritmu... Nasmjesim se i uvjeravam sebe da oni nemaju veze sa mnom zbogradi toga jer ja NESMIJEM kasniti da se ne poremeti red!!!
Sestra koja je primila moju uputnicu, tri me puta upitala dali sam vec lezala kod njih... Tri sam joj puta objasnila da jesam ali ne na operaciji nego zbog upale, te da sada dolazim vidjeti shto mi je chini u svezi sa tim mojim bubrezhichima... Cetvrti mi je put doshla i pitala me koliko je od toga proshlo... Objasnim joj u datum sve i pruzhim joj pismo otpusno koje pomno prochita i shokirano digne pogled i zaurla:
OD CHETVRTOG TE MJESECA NEMA???? PA NAKON OPERACIJE TREBA SVAKIH MJESEC DANA DOLAZITI NA PREGLED!!!!
Toliko o njenoj sposobnosti da prochita shto pishe na prokletom otpusnom pismu! Vech vidim kako se vani stvara kolona i kako svi vech pushu jer netko unutra odugovlachi...
Smirim se i po neznam-koji-put objasnim kako nisam JOŠ bila na OPERACIJI nego sam ležala zbog PROKLETE UPALE!
Sa razumjevanjem krene kimati glavom i kaze mi da izadjem na hol da ce oni mene sada-odmah-brzo prozvati da mi kazu u koju cu sobu uci...
Skupim hrabrosti, otvorim vrata i suochim se sa pogledima ubijanja, nemochno sljezhem ramenima i molim se da ovo shto prije zavrshi...
Nakon 53 minute izlazi van i chita listu ljudi koji idu kod doktora M. kod kojeg bi ja, jelte, treba na pregled... A svi ti ljudi dosli poslje mene!
polako i mirno prilazim sestri (sada i ja vec pushem jer mi fali cigaretica, jebiga)... Pokushavam na miran nachin objasniti da su mi rekli kako sluchajno nebi kasnila jer cu poremetiti red a sada primaju ljude koji su narucheni tek u 12, i da nebih voljela sjediti tu narednih 5 sati zbog-radi toga!
Sestra se prodere kako ce ona za 5 sati biti doma i kako sigurno nechu toliko chekati! I da sjednem da che me zvati jer neznaju gdje-li-je moj karton!
Sjedim iduchih 1:49 minuta u miru (to je sada vech 1:49 h + 0:53 h = 2:32 h), zalechi shto nema one zakon chistachice da zapalimo jednu u wcu (otkrile smo wc koji apsolutno netko ne provjerava)... Kada dolazi novo prozivanje i a prvo shto se sestra zaderala bjashe:
ZHIRAAAAAAA!
Sva ushichena trazhim put do sobe 2 (sve po sestrinim uputama, da ne dodje do zabune) - a tamo li iznenadjenja... Svi oni ljudi iz proshlog prozvanja josh ni do pola nisu ushli...
Sljedechih 29 minuta sjedim u miru, jer se bar neshto izdeshavalo... Kada sam napokon ushla kod doktora M. (simpatichan doktorich koji je vishe prichao na mobitel nego sa mnom) unutra sam bila nepune 3 minute dok je on odragio ultrazvuk na moje bubrege... (skicnula sam i ja malo na ekran - ljepi li su)
Onda me poslao kod sestre i rekao da dodjem sljedecheg ponedjeljka u 12:30 ... (oh da, josh jedan dan tamo) ... i da odnesem sestri papire!
Sestra sa prijema se polomila objashnjavajuchi kako sam toliko chekala chisto iz razloga shto imam karton HITNOCHA!!! a oni nisu bas na pochetku!
to li znachi josh jedan dan ovoga... 
